Kulturni Centar Vršac

Novi-logo-Baner-KC
Slajd30
Novi-logo-Baner-KC
Slajd30

PRIKAZ KNJIGE UMBERTA EKA - „PRAŠKO GROBLJE“, Izdavač Plato books, Beograd,

Objavljeno u: Vesti iz kulture
Petak, 02 Novembar 2012 10:00

Najnoviji roman Umberta Eka je uspešno podražavanje romana-feljtona, žanra koji je u drugoj polovini XIX veka osvajao publiku, a čiji su izraziti predstavnici bili francuski pisci Pol Feval („Lagarder“, poznatiji i kao „Vitez-grbonja“), zatim Aleksandar Dima sa mnoštvom svojih romana, ali i manje poznati Rafael Sabatini sa delom „Skaramuš“. Majstor parafraze i, posle Borhesa, verovatno najbolji predstavnik korišćenja književnog nasleđa, slavni Italijan nas ni ovoga puta ne izneverava kao čitaoce: vrhunskim spojem erudicije i literature, njegov roman ispisan u prvom licu jednine, sa sporadičnim piščevim pojašnjenjima, vrti se kao kakav vešti prozni karusel u svega tri-četiri godine „za svet presudne“ (1895.-1897.) rugajući se, najpre i iznad svega, tzv. „teorijama zavere“, a, nadasve, svakoj vrsti šovinizma i tobože zabrinutosti za sudbinu sveta od „jevrejke zavere“. Radnja romana je, pretežno, smeštena u Pariz sa izletima u Italiju i Siciliju. Glavni junak Simon Simonini, falsifikator bez premca i špijun, izmišljen je, ali svi ostali – nisu. Njihovi antisemitski stavovi su, kako i sam autor kaže na kraju dela, bili stvarni, koliko i ljudi koji su ih izrekli. Kruna raznih Simoninijevih postavljenih mreža, zamki i pripremanja atentata, prethodno začinjenim falsifikatima – a sve po nalogu vlade –su famozni Protokoli sionskih mudraca. On ih piše/izmišlja i na proveru pretpostavljenima daje, i to onako kako koje poglavlje sa većom ili manjom dozom antisemitizma dovrši, t.j. dosoli. Taj se antijudaizam odslikava u likovima „zlih Jevreja“ koje se sastaju na Praškom groblju, prastaroj jevrejskoj nekropoli i koji – da ne citiram - jasno pretpostavljaju svoju nadrasu svima ostalim (nižim) bićima, gojevima, jer su oni, Jevreji,budući gospodari sveta, a svi su ostali bili/biće njihovi robovi... (Liči li vam ovaj program na još nečiji, ne tako davni?). Autor se, zapravo, na njemu svojstven način, podsmeva svim mitovima/mistifikacijama i famama oko takvih tema i predmeta - ranije u Baudolinu sa Svetim Gralom, pa masonima i „stepenima“ istih u Fukoovom platnu, pa i u začetku, sa „knjigom koja ubija“ u proslavljenom Imenu ruže ... Lucidno govori i nečemu nelucidnom – ljudskoj gluposti.

 

Umberto-Eco-007


Interesantna je tehnika pisanja koju je Eko ovoga puta primenio: ne samo da se poslužio kombinacijom, zapravo smenom pripovedanja jedne šizofrene ličnosti kakva je Simonini, te u jednom poglavlju to on, glavni pripovedač Simon Simonini, a drugi put Dala Pikola, sveštenik koji „se suprotstavlja zločinima njegovog prethodnika“, već je ubacio, uključujući i sebe kao pisca, tzv.objektivnog pripovedača, različit font kojima ovaj ili onaj govori. Povrh svega, kao pomenuti majstor parafraze, Eko je začinio roman ilustracijama tipičnim za romane-feljtone onoga doba. Na stranicama nam se, dakle, smeše koliko ozbiljne, toliko i karikaturalne slike situacija ili likova iz dela, a ispod svake je doslovan citat sa jedne od stranica romana.
Iako je tehnika smenjivanja stanja svesti primenjena tehnikom „heftalice“, t.j. od – do (poglavlja do poglavlja),gde mu se može zameriti da, takvo, deluje u psihologizaciji likova gotovo mehaničko, previše „presečeno“, pa i previše ritmično, kao kakvo kucanje preciznošću satnog mehanizma, ovo delo zavređuje veliku pažnju svih čitaoca, a ne samo ljubitelja Umberta Eka, ako ništa drugo a ono zbog rušenja raznih predrasuda koje, pre ili kasnije, koštaju svet tolikih žrtava.

 


Priredio: Živojin Petrović

Vi ste ovde: Home PRIKAZ KNJIGE UMBERTA EKA - „PRAŠKO GROBLJE“, Izdavač Plato books, Beograd,
OpstinaVrsac KulturniCentarBeograda PortalKultureVojvodine StudenskiKulturniCentar SKCNis VojvodinaOnline Alifka
BelogradoCervantes InstitutFrancais MuzejSavremeneUmetnostiVojvodine PrirodnjackiMuzejBeograd Oklagija BancaIntesa Cefix
eVrsac unijastudenataopstinevrsac etno kuca dinar