Kulturni Centar Vršac

Novi-logo-Baner-KC
Slajd30
Novi-logo-Baner-KC
Slajd30

„I shall say this only once“- i zato čitaj pažljivo!

Ocenite ovaj članak
(29 glasova)
Objavljeno u: Jelena Gorički
Sreda, 05 Decembar 2012 08:29 Pročitano 22521 puta

tumblr mbuonmW1Iz1rpduwho1 400

 

Već će jubilarna 10 godina mog predanog i vernog službovanja u ovoj kulturnoj kući. Za ovih deset godina moja je duša ožalila sve i jedan mladalački ideal kome je u zelenim godinama maglila pogled na Svet. Tokom tih, kao prosanjanih, 10 godina pored sagorevanja idealne tvari koja tvori mlad duh, pokušao je sistem od mene načiniti i odvratnog društvenog parazita. No, nije! To je moja prva i jedina pobeda za ovih, gotovo, 10 godina rada u kulturnoj kući.

6b1cf630b-1

 

Bilo je još dobijenih bitaka, samo su pomaci nastali nakon njih ostali nevidljivi mom oku smrtnika. Svela bih sada tih 10 godina u 2 minuta koliko mi je potrebno da svakog jutra od Sterijine 145 dopešačim do Sterijine 62, gotovo da zvuči kao onaj planetarni hit „Kuća-poso...“. Tokom tih 2 minuta moje se intimno sve buni protiv nastupajućeg dana. Prelazim ovu razdaljinu hitro poput japanca i u mimoletu hvatam prizore koji govore u prilog besmislu onoga čemu ću se uskoro posvetiti. Automobil parkiran preko pešačkog prelaza, tinejdžeri iz obližnje škole koji nisu na času već u me`ani preko puta iste, vozači koji uporno ne žele da stanu pešacima jer koncern lupa recke onima koji kasne, ostaci srednedeljnog bančenja po gradu... Sve skupa jedna neuklopiva slika u ono što ja kanim raditi za 2 minuta - učiniti to beznačajno parčence zemlje pogodnim za „uzgoj kultura“. Konačno stižem do svog radno-kreativno-konteplativnog prostora, uključujem sokoćalo x 2 (svoje i Danielino) trčim da skuvam prvu i jedinu kafu koju ću popiti na radnom mestu i „vožnja počinje“. Ah, da! Mesindžer! Obavezno sredstvo komunikacije na mom radnom mestu. Najbrže i najdelotvornije. Preko njega se mrežom do uposlenika šire radni zadaci brzinom svetlosti. Ako je ponedeljak videćemo GA uživo. Brzo ćemo se dogovoriti o radnoj nedelji, ZAPISNIK je svedok tome, i još brže otrčati natrag u svoje lepo uređene radno-kreativno-kontemplativne prostore. Krećemo sa tabelama za najave, stižu sa svih strana, već mehanički sejvujem sve u isti folder iz koga ih dalje izvozim za različite potrebe. Sajt! Sve što imaš gurni tamo gde će Svet da vidi, inače kao da se nije ni dogodilo. Plakat! E sad nastupa kondicioni trening za koji Vas molim da ga ne omalovažavate. Za koliko vremena vi maženi i paženi kreativci možete da izbacite plakat bez da posedujete i jedan pis materijala za njega? Ha!? Ja za 15! (Nadam se da ovo ne čita ko ne treba.) Potom brzo, u priručnoj štampariji, ista ta ideja ovaploćuje se u pravi pravcati plakat! A za koliko minuta vi razmaženi dizijaneri možete fino iseći i obraditi 15 plakata? Ja za 5! Tada na scenu nastupaju distributeri! Za koliko vi kuriri možete razdeliti 15 plakata i 100 pozivnica? Ovi naši za pola radnog vremena. Dok sve ovo ide svojim urednim, jasno i precizno isplaniranim tokom na drugoj strani teška propagandna mašinerija dosađuje sluđenim korisnicima Interneta na sve moguće načine. Zamislite da vam u kuću kolporteri navaljuju kroz prozore, vrata, dimnjake, ključaonice... E nešto slično se događa kada uposlenici zaduženi za marketing navale na potencijalne žrtve kuće kulture. Mislite da se možete odbraniti? Razmislite dva puta pre no što to glasno izgovorite! Onda negde oko po sata pred kraj radnog dana svi nestanu da bi se vratili popodne. Bude tu rasprave uvek oko termina. Da li je draaaga publika blagonaklona ka ovom ili onom terminu i iz kojih to razloga jeste oli nije. Na kraju u mojoj glavi nastane totalna pometnja oko satnice te često pogrešim datum koji treba da stavim na plakat ili najavu (Sreća pa me do sada još nisu kaznili.)

 

Aaaaaa onda, onda se svi mi elementi iz kuće kulture naređamo na ulazu našeg ZDANJA i kako to dolikuje domaćinima klimoglavom uz blagonaklon pozdravljamo mušterije/goste/kultkozumente. Ima dana/večeri kada nam se osmeh iskreno, poput žvake širi licem, ima i onih kada ga s mukom natežemo, jer Vi, cenjena publiko, ne pristižete niti iz jednog pravca od dva očekivana. No, jedan kulturni pregalnik uvek mora biti spreman na ovakvu eventualiju. Stoga je posao za nas uvek radost, bilo vas jedan, stotinu ili nijedan. Na scenu stupa moje drugo omiljeno sredstvo za rad. Ono koje neumorno beleži vaše malodušne ili pak oduševljene izraze. Beleži koliko vas je ili uz pomoć magije čini da vas je sasvim dovoljno - dragi moj verni Kenonac - nek je srećan dan kada mi ga se kupilo! U to  se, uz još par, samo nama poznatih trikova, ispobaci to kulturtkivo pred Vas. O Vašim reakcijama neću, jerbo smo mi profesionalci i trenirani smo da to nikako ne primećujemo. Kada se sve završi, pogasimo svetla, ostane samo ono čkiljavo na ulici, pa se rastanemo od naše druge kuće - kuće kulture. Dugo, predugo bi bilo pričati o svim finesama ovog NE-posla, o tome kako se dovode ovi i oni koji nikako u kuću ne žele, pa kako onda mora da rade štap i šargarepa. Sve u svemu, tokom ovih desetak godina nešto se strukturalno u meni promenilo. Nestalo je elastičnosti i gipkosti sa kojom su se uglovi percepcije na jednu te istu stvar menjali. Sada postoji samo jedan ugao, pomalo mrtav, iz koga se slika ne nazire do kraja. Ne znam kada se ta promena tačno dogodila i kako je moguće da se tokom 2 minuta promeni nečija molekularna struktura?

Samo znam da ćete, ako pročitate ovaj tekst, morati da zastanete pre no što vam niz usne poteče ona čuvena „DRUŠTVENI PARAZITI“.

Poslednji put izmenjeno Četvrtak, 06 Decembar 2012 07:49
Jelena Gorički

Saradnik na dizajnu (sarađuje sa samom sobom)
Rođena u Vršcu, 16.6.1977.
Obožava Larsa Fon Trira, Ingmara Bergmana, fotografiju i biciklove
jelenag1606@hotmail.com

Najnovije od Jelena Gorički

VIŠE IZ OVE KATEGORIJE:
CULTURJOB »
Vi ste ovde: Home Jelena Gorički „I shall say this only once“- i zato čitaj pažljivo!
OpstinaVrsac KulturniCentarBeograda PortalKultureVojvodine StudenskiKulturniCentar SKCNis VojvodinaOnline Alifka
BelogradoCervantes InstitutFrancais MuzejSavremeneUmetnostiVojvodine PrirodnjackiMuzejBeograd Oklagija BancaIntesa Cefix
eVrsac unijastudenataopstinevrsac etno kuca dinar