Kulturni Centar Vršac

Novi-logo-Baner-KC
Slajd30
Novi-logo-Baner-KC
Slajd30

Digitalne grafike Katarine Mrčele - Bend don't break

Objavljeno u: Izložbe
Petak, 18 Septembar 2020 19:00

Dodatne informacije

  • Datum: Petak, 18 Septembar 2020
  • Vreme: 19:00
  • Mesto: Dom vojske

Svoju novu seriju digitalnih grafika, ovoga puta u realnom prostoru, predstaviće Katarina Mrčela.

Izložbu pod nazivom "Bend don't break" će publika  moći da pogleda od 18. septembra u galeriji  Doma vojske. Otvaranje izložbe počinje u 19:00 uz gostovanje muzičkog dua: Aneta Gašpar i Darko Angelovski. 

Apelujemo na sve posetioce da ponesu maske i poštuju propisane mere fizičke distance. Maksimalan broj posetioca ne sme biti veći od 30.

 

O IZLOŽBI

Realno iskustvo žene
Ne posedujemo tela na isti način kao druge objekte, jer biti telo, naše stanje telesnog postojanja jeste nešto što zauzimamo, nešto što moramo da živimo.
Elizabet Groš, Nestalna tela (1994)
U seriji digitalnih ilustracija Katarina Mrčela vizuelno istražuje proces apstrahovanja ženskog tela. Koliko boja i tekstura telu možemo oduzeti a da ono i dalje zadrži telesnu realnost, ne prelazeći u simbol ili znak? Kada uvodi pojam korporealnog, Elizabet Groš insistira na realnosti telesnog, ne na pojavnosti tela, već na iskustvu bivanja unutar tela, tog probitnog staništa. Na tom tragu, vešto se poigravajući značenjskim okvirima u kojima plivačice i gimnastičarke predstavljaju hiperseksualizovane vizije idealnih žena, Mrčela vešto izbegava da atletski građena tela dobiju arhetipska značenja i auru pobede ili herojstva. Izbor medija podcrtava finu granica između dizajna i umetnosti - koliko god da alati dizajna svrsishodno teže da pojednostave komunikacijsku poruku vizualnim svođenjem, umetnost se takvom pojednostavljenju opire - u ovom slučaju usložnjavajući poruku i dopuštajući da vidimo ono što vidimo. Tako, umesto idealizovanih ženskih tela, pogodnih za nekakvu reklamu ili zaštitni znak - mi vidimo iskustvo življenja u telu - pramenove kose koji ispadaju ispod kapice za kupanje, koleno koje kleca, stvarnu težinu u nogama, telo koje nije idealno isklesano nego neimenovano realno i različito žensko telo ili kosu koja se viori i stapa s mesečevom svetlošću. Čak i simbolika dana i noći, vode i zemlje, virtuoznosti i olimpizma, ne vode u očekivane epske prestave i velike istine. Svaki od tih prizora, postoji u funkciji kontrapunkta, dijalektičke antiteze koja destabiliše naše prethodno očekivanje i znanje o onome što vidimo. Noć oneobičava ikonični sportski prizor skakačice, bazen bez jasno omeđenih ivica može biti i morska obala, a kape ispod kojih se slivaju slapovi duge kose naočigled posmatrača gube svoj funkcionalni aspekt, dok gimnastičarke u kostimima bez nacionalnih obeležja i bez gizdavih frizura više nisu nedostižna božanska stvorenja već tela devojčice-žene koja izvodi radnju, i ne bez napora održava balans. Možda baš zato što su posmatrane i ispisane okom žene - sportistkinje Katarine Mrčele imaju snažnu notu korporealnosti - življenog tela koje se odbija prisvajanju u ideološke svrhe. Iako atletska ova tela, budući da su nesavršena, asimetrična i unutar drugačih prizora i scena, ne uspevaju da ispune osnovni uslov univerzalnosti, predstavljačku ulogu jednog koji stoji na mestu svih ostalih, idealizovane predstave/simbola koji prenosi apstraktno značenje gubeći vezu sa realnošću. Bez tekstura, svedenih oblika i boja, realnost tih tela, njihov umor, naprezanje, opiranje smeštanju u kalup se oseća, a poprište ovih procesa jeste upravo slika. Kada bi junakinje progovorile, govorile bi samo u svoje, a ne u ime svih žena, čak ni svih sportistkinja i možda je najveći uspeh ove serije što uspeva da se bavi pitanjem atletskog tela žene bez uobičajenih simbolizacija.
Sa stanovišta društva i posebno unutar umetnosti, neophodno je veće /simultano/ prisustvo drugih i drugačijih ženskih tela, oneobičavanje i začudni pogledi na poznate predstave, kako bismo tim heterogenim mozaičnim prizorom zamenili redukcionističke i univerzalističke kanonske predstave koje brišu različitosti i spektar ženskih iskustava, zamenjujući korporealnost stvarnih žena arhetipskim heteropatrijarhalnim prizorima žene svedene na binarne vrednosne pojmove dobre/majke/ ili loše/kurve/. Vizuelno istraživanje koje Katarina Mrčela sprovodi u seriji digitalnih grafika stoga jeste jedna od mogućnosti da se osvoji širi značenjski prostor za telo žene, telo Drugog koje se opire pogledu, ideološkom prisvajanju u ime dobrog/zdravog/lepog i svakom obliku posedovanja, zauzimajući i živeći svoje, različito i autentično žensko iskustvo.

Autor teksta: Marija Ratković

Vi ste ovde: Home Javne nabavke Dobra Izložbe Digitalne grafike Katarine Mrčele - Bend don't break
OpstinaVrsac KulturniCentarBeograda PortalKultureVojvodine StudenskiKulturniCentar SKCNis VojvodinaOnline Alifka
BelogradoCervantes InstitutFrancais MuzejSavremeneUmetnostiVojvodine PrirodnjackiMuzejBeograd Oklagija BancaIntesa Cefix
eVrsac unijastudenataopstinevrsac etno kuca dinar