Kulturni Centar Vršac

Novi-logo-Baner-KC
Slajd30
Novi-logo-Baner-KC
Slajd30

3D postavka crteža Damjana Kovačevića - "Colour of apricot"

Objavljeno u: Izložbe
Ponedeljak, 15 Mart 2021 10:00

Dodatne informacije

  • Datum: Ponedeljak, 15 Mart 2021
  • Vreme: 10:00
  • Mesto: 3D galerija KC-a

Nova 3D postavka u virtuelnom prostoru galerije Kulturnog centra Vršac očekuje nas već od 15. marta. U pitanju su crteži iz serije "Colour of apricot" Damjana Kovačevića

 

Dragan Jovanovic Danilov.
Predgovor monografije Damjana Kovacevica.


IREALISTIČKI CRTEŽI DAMJANA KOVAČEVIĆA

Pišući o umetničkom bavljenju Damjana Kovačevića najpre je neophodno ustanoviti osnovne crte prepoznavanja i o svedočenja irealističkog crteža u opoziciji prema fizionomiji realističkog crteža kao verodostojnog podražavanja prirode. Vratimo se stoga za časak u prošlost do Platona koji je dokazivao kako mimeza i mimetičke umetnosti nikada ne mogu biti vredne. Potrebno je, potom, odvojiti i situirati različite domene irealističkog crteža: gotski irealistički crtež, barokni, arhaični, brutalni, ezoterični crtež. A zatim, ukazati na njegovo bogatstvo, mnogostranost i polifoničnost. To je, naravno, tema za jedno posebno i opsežno esejističko razobličavanje. Tek, irealistički crtež nije naravan, niti lako objašnjiv. Svi kodeksi stvarnosti ostaju ništavni naspram lavirintske prirode irealističkog crteža koji nas uvlači u ono što Moris Blanšo naziva “tajno središte sveta”.

Irealistički crtež potpuno je uništio naš poznati svet. Realistički crtež je tek granica od koje započinju neki drugi svetovi. Realistički crtež intencionalno govori poput fotografije, opisuje stvari onakve kakve jesu, asimptotski se približavajući fenomenološkoj realnosti. Realistički crtež tako ostaje slep za vrelo pulsiranje stvarnosti, za uzavrelu lavu života. Vizuelni realizam nije u stanju da zahvati one konfliktne forme podzemnih, nevidljivih strujanja. Nasuprot naturalizmu i verizmu kao njegovoj krajnosti, irealistički crtač predočava svet koji ne vidi pred sobom, već svet koji vidi u sebi.

Irealistički crtež iniciran je u nas sa zlatnom epohom „Mediale“, koja je podrazumevala pobunu protiv jednog unisonog i pozitivističkog sveta, te temeljnu obnovu duha, integralne ličnosti i integralnog organona slike. Irealistički crtež jeste individualno i generičko ime za jednu posebnu vrstu crteža koji prati izvesne entitete fantastičnog, čudnovatog, čudesnog, ezoteričnog. Irealistički crtež je udaljen od realističkog crteža onoliko koliko je san udaljen od spoljašnjeg pojavnog sveta. Dakle, irealistički crtež je kompleksan crtež zaumnosti, nadčulnog opažanja i fantazmatične infrastrukture. On ima svoju unutrašnju ezoterijsku logiku. Izlazeći iz okvira akademskog oportunizma i ikonografskih kalupa, irealistički crtež zapravo predočava stvarnost kao neizmernost nevidljivog sveta. On vidi nevidljivo iza vidljivog. A u nevidljivom se priprema ono što će se kasnije ispoljiti u vidljivom. Irealistički crtež egzistenciju tumači esencijom i tako obavlja misiju estetske transcendencije. Irealistički crtež prezire minimalizam kao puristički, emocionalno i konceptualno bespolni ćorsokak umetnosti bez kreativnog fluida čuda. Elementarna antropološka logika nalaže nam da pojam irealističkog crteža razumemo kao predstavu razuma koja je opovrgnuta duboko ličnom halucinacijom crtača. Pesnik i filozof, mističar islama Ibn alʹ Arabi smatrao je da stvarnost kao svet čula koji nas okružuje nije ništa drugo do san.

Damjan Kovačević je nepredvidiv , eksplozivan crtač čiji crtački univerzum proishodi iz fantastičnih, simboličkih, ezoterijskih, mitoloških i biblijskih okvira. Pred nama je ekspanzivan, dinamičan crtač sa izuzetno bogatim opsesivnim svetom i crtačkim repertoarom. Velika usredsređenost i crtački polet stoje iza opusa ovog mladog umetnika. Kompleksnim i ikonografski razvedenim svetom, te uzvitlanim vibrantnim urezima pera u papir otelovljen je onaj iskonski, primordijalni ljudski krik i do paroksizma ogoljeno demonsko lice stvarnosti. Medialnim spojem naturalističke ekspresije Severa i jednog mediteranskog crtačkog algoritma, Damjan Kovačević nas upućuje na čudovišne razmere stvarnog i tragičnog.

Irealistički crtež životna iskustva kompenzuje snom, imaginacijom, unutrašnjim iskustvom i oniričkim opsesijama. On prevazilazi bukvalno značenje realnosti, sadržaja i ikonografije i zapućuje se na putovanje u nepoznatom pravcu arhetipske slikovnosti snova, potisnutih želja, erotskih fantazija, ljudskih lica kao simboličkih pejzaža. Kovačevićevi crteži nad kojima lebdi eshatološka neumitnost, predstavljaju košmarne dijaloge sa jednom civilizacijom na umoru. Surova stvarnost presnog životnog realiteta, istorijska šizofrenija koja se dogodila na području bivše Jugoslavije, konfliktne forme onih podzemnih, nevidljivih strujanja – sve je to prošlo kroz filter Kovačevićeve intuicije i otelovilo se na njegovom crtačkom polju. Stvarnost na Damjanovim crtežima pokazuje svoju demonsku nasmejanost. Spoljašnji impulsi kod ovog crtača pretvaraju se u forme duboko lične crtačke ekspresije. Otuda je Damjanovo crtačko polje preplavljeno apokaliptičnim slikama, dramatičnim prizorima i konvulzijama ljudskih tela, pri čemu je svaki brižljivo izveden detalj likovno proračunat i kompozicijski izbalansiran, kao deo jedne organske, likovno sugestivno organizovane celine. Na Damjanovom crtačkom polju svaki od elemenata zauzima posebno mesto, a opet svaki detalj uzakonjen je i magenetnim delovanjem crtačevog medijskog duha svepovezan u jedinstveni organizam crteža koji je nesaglediv, pa se njegove ekspresivne, barokne aglomeracije moraju otkrivati satima.

Velika usredsređenost, konstruktivistički polet i cerebralna sklonost stoje iza crtačkog opusa ovog umetnika. Dijalektička korenspondencija duha i tehnike u Kovačevića, fascinantna je. Njegova linija, neprikosnovena, sablasno naoštrena, žustra i tačna, snažne gestičke ponesenosti, dramatskog nemira i linearnog zamaha, vođena je jednom sigurnom manuelnom navigacijom, instinktivnom vidovitošću i skoro egzaktnom arhitektonskom intuicijom koja je kadra da neumoljivo precizno organizuje crtačko polje. Zato Damjanova linija razotkriva duboke unutrašnje konflikte i nosi u sebi dimenziju košmara i potisnutog nemira. Oštrina Damjanove linije dolazi od duhovne pročišćenosti ovog umetnika. Damjanov crtež je probuđen, oštar, jasan i egzaltiran, on nikada ne zalazi u nesvesnost, dremež i puku fantazmagoriju radi fantazmagorije. Ovaj crtač belini papira prilazi s punom svetlošću razuma, nemilosrdno trezveno.

Crtež Damjana Kovačevića ima formalnu, klasičnu strukturu, ali irealistički sadržaj. Damjan je klasičan crtač koji čvrsto stoji na tlu svog medija. Ali, iz sigurnosti svog medija on se hrabro otiskuje u bestežinski, intermedijalni prostor irealnog. Otuda je formalan, klasični temelj, ili hladni zakon forme za ovog crtača tek odskočna daska za skok u ono nepoznato i zahuđeno koje se pred njim otvara. Te posete onostranom, paradoksalno, Kovačević preduzima sa izuzetnom crtačkom smotrenošću, posvećenošću i manuelnom veštinom, posvećujući podjedanku pažnju detalju koliko i ustrojstvu celine. Pritom, raskomadanost, rasredištenost i nagomilavanje detalja doprinose dinamici celine koja deluje sugestivno, a neretko i šokantno.

Već pri prvom suočavanju sa mega-crtežima Damjana Kovačevića, posmatrača osetljivog duhovnog i duševnog sastava zapahne originalnost i enormnost njegove zaista prebogate imaginacije, retka sposobnost upravljanja metamorfozama arhetipskih znakova i prizora, daleko od usiljenosti svakog kombinatoričkog predumišljaja. Damjanov crtež predstavlja energetsko polje u kome sve vrvi od biomorfnih i zoomorfnih asocijacija, od erupcija čulnog, podsvesnog i instinktivnog. Od dijagrama oblika zaustavljenih i zamrznutih u pokretu. Ispreturani anatomski otpaci ljudskog i životnjskog sveta, grčevite i košmarne vizije i kovitlaci, dijabolička erotika koja dolazi iz zamračenih predela svesti, sve se to prepliće i meša na crtačkom polju, a opet, sve to barokno obilje podvrgnuto je redu i strogom kompozicijskom planu. Ljudsko telo, životinjske i biljne forme sreću se na istoj ravni ekspresionistički žestokog crtačkog gesta. Od svih tih elemenata kojima daje simboličku dimanziju, Damjan Kovačević gradi svoj poosobljeni crtački svet.

Gramatika izobličenosti i metamorfoza svakako povezuje misterijalnim vezama Damjana Kovačevića sa svetom Dada Đurića. Kao i Dado i Damjan zalazi u mitologiju tamnih slojeva sveta i radikalizuje čovekovu neutemeljnost u svetu. Međutim Damjanov opsesivni svet koji je potekao iz njegove duboko lične “intimne nemerljivosti”, njegove figurativne i apstraktne crtačke meditacije, posve se razlikuju od Dadovih. Damjan, naime, destruiše smisao kao apriornu vrednost i ponovo smisaono ulazi u istinu bitka, odnosno linijom proizvodi bitak u smislu. No, uprkos neobuzdanim, baroknim anglomeracijama, ništa na Damjanovom crtežu nije prepušteno neizvesnosti slučaja. Sve je tu u sprezi impulsivnosti i odmerenosti, egzaktnog crtačkog znanja i crtačke ekstaze.

Damjanovi svetionici – srednjovekovni demonolozi i alhemičari, Hijeronimus Boš, Martin Šongauer, Žak Kalo, Ivan Olbrajt, Dado Đurić, Uroš Tošković… uče da je predmetnost svest o svetu. Jer svet nije bezlik, bezslikovan i bespredmetan. Sve što se događa dešava se između zemlje i neba. Damjan Kovačević ponovo na predmetnom putu pronalazi živ crtački jezik koji proističe iz čistog doživljaja konkretnog ovozemaljskog rekvizitarijuma, a ne iz bespredmetnog prostora čistih egzaltacija. Ikonografski, Kovačevićev crtež obuhvata širok i visok evokativni i morfološki registar. Za ovog umetnika ljudsko telo je svojevrsni hijeroglif, a svet nerazmrsivi lavirint kroz koji se obznanjuje moć čuda. Međutim, svet iracionalnosti kod Damjana Kovačevića je racionalno strukturisan, dosežući upućenost na smisao jednog višeg reda.

Nasuprot prizemnom naturalizmu koji ne ide dalje od fenomenološke realnosti, Kovačevićev crtež jeste dubinska rasprava srca i tela, uranskih i htonskih sila, prostor koji je živ i u kome linija dolazi iz nutrine, iz neke pradrevne intuicije o kojoj se ne može znati gotovo ništa. Odvojivši se od žive forme koju je oblikovala, njegova linija se zapućuje u jedan neslućeni, zaumni prostor, vođena podzemnom užarenošću koja tu sve preosveštava. Kovačevićev crtež vidi ono nevidljivo. On ukida tesne okvire našeg i euklidovskog sveta, prenoseći nas u onostrano. Damjanovi crteži opstoje na putu od haosa do logosa, otelovljujući težnju ka razboritoj reorganizaciji predmetnog sveta. Ono neznano ozakonjeno je na Damjanovom irealističkom crtežu i zato takav crtež neretko mogu otključati tek ezoterični ključevi.

„Neizmernost je u nama“ – pisao je Gaston Bašlar. Za Damjana Kovačevića crtačko polje je mesto na kome struje fantastični i ezoterični sadržaji, a sam čin crtanja faustovski poduhvat – da se stvaranjem paralenog sveta zaroni u neizmerne dubine onog tamnog bunara skrivenog duboko u nama. Izlazeći iz okvira akademskog oportunizma i ikonografskih kalupa, Kovačevićev irealistički crtež kroz spoj i izmirenja besprekorne zanatske, manuelne veštine i crtačke invencije zapravo nam predočava stvarnost kao neizmernost nevidljivog sveta. On opstoji kao antikonvencionalni fenomen, ali i kao sakrosantna vrednost koja poseduje karakter silovitog uprizorenja i snažne lične ispovesti.

 

O AUTORU

Damjan Kovacevic.

Damjan Kovačević rođen je 10. februara 1983. u Bihaću, Bosna i Hercegovina. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 2008. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada za inovativan pristup slikarstvu i izvanredan crtež.

Prva nagrada Niš Art Fondacija, Niš, Srbija 2015.

Nagrada 48. Hercegnovski zimski likovni salon, Herceg Novi, Crna Gora 2015.        

Prva Nagrada za crtež iz Fonda Vladimir Veličković, Beograd, Srbija 2010.

Rezidencijalni boravak u Dizeldorfu, Fondacija Kulturraum, Dizeldorf, Nemačka 2009.

Nagrada za osobenu kreativnu inovaciju iz fonda Miloš Bajić, Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, Srbija 2008.

Učestvovao je na rezidencijalnim programima: Glo'Art u Lanakenu, Belgija 2014, Cité internationale des Arts u Parizu, Francuska 2012, Artist in residence u Dizeldorfu, Nemačka 2009.

Njegovi radovi se nalaze u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu i mnogobrojnim privatnim kolekcijama.

Samostalno izlaže u Beogradu od 2008.

Selektovane samostalne i grupne izložbe:

Grupna izložba Le Futur de l'Art Serbe, Galerija Evropa, Pariz, Francuska 2016.

Grupna izložba Niš Art Fondacija, Galerija Srbija, Niš i Kuća legata, Beograd, Srbija 2015.

Grupna izložba 48. Hercegnovski zimski likovni salon, Herceg Novi, Crna Gora 2015.

Samostalna izložba Fantastičan san iz 1884, Galerija ULUS, Beograd, Srbija 2014.

Samostalna izložba Spiegel der Welt, Savremena galerija Smederevo, Srbija 2013.

Grupna izložba 18. Međunarodna izložba crteža / 18. DC, MMSU, Rijeka, Hrvatska 2013.

Samostalna izložba Dolina kod Kalrojta, Galerija 73, Beograd, Srbija 2012.

Samostalna izložba Surogat, Galerija Dom Kulture Studentski grad, Beograd, Srbija 2012.

Samostalna izložba nagrađenih Laureata iz Fonda Vladimir Veličković, Galerija Haos, Beograd, Srbija 2011.

Samostalna izložba Der Achtetag, Fondacija Kulturraum, Dizeldorf, Nemačka 2009.

Vi ste ovde: Home Javne nabavke Izložbe 3D postavka crteža Damjana Kovačevića - "Colour of apricot"
OpstinaVrsac KulturniCentarBeograda PortalKultureVojvodine StudenskiKulturniCentar SKCNis VojvodinaOnline Alifka
BelogradoCervantes InstitutFrancais MuzejSavremeneUmetnostiVojvodine PrirodnjackiMuzejBeograd Oklagija BancaIntesa Cefix
eVrsac unijastudenataopstinevrsac etno kuca dinar